Napomena
Knjige se šalju POST EXPRESS kurirskom službom. Ukoliko ne želite uslugu kurirske službe, čekirajte polje „Želim da mi lično pošaljete knjigu“
Opis knjige
Valčić svojim narativnim stilom spaja nepomirljive deliće istorije. Taj čarobni „lepak“ je moralna suština, koja iznosi paralelu nedavnih i sadašnjih vremena. Autor tka priču koja je, na žalost, svojevrsni izbor potresnih istorijskih dogadjaja. „Tekstil od bodjikave žice“ je simbol opomene za budućnost, rodoljubivo, desničarsko i intrigirajuće štivo, koje potkrepljuje poznato pravilo da se „istorija ne događja drugima“.
mr.sci. Miroslav von Bibin
Hvala mom sinu što se već dve decenije bori protiv odluka komunističkog režima. Zajedno se borimo da povratimo imovinu mog oca, koju su mu oduzeli ti okupatori davne 1946. godine i za malo ga streljali. Sreća da nisu, kasnije je stigao da svu svoju decu podigne u čestite domaćine koji poštuju porodicu, crkvu i tradiciju. Ova knjiga govori o nasoj teškoj borbi, koja ni do današnjih dana nije završena.
Prof. Dr. Ing. Andreja Valčić
Odlomci iz knjige „Tekstil od bodljikave žice“
„Opljačkan, razočaran i ponižen, hodao je niz ulicu Rada Neimara. Za njim su trčali Skojevci i po partijskom nalogu uzvikivali parole i uvrede na račun mog dede Vlade. Neki majstor mu je mahnuo u znak pozdrava preko ograde, pazeći da ga ne primete „kožni mantili“. Vlada je prstom dotakao obod šešira, u znak pozdrava i polako skrenuo niz ulicu Grčića Milenka. Nije imao nameru da se tek tako preda, bez borbe. „
„Sećam se jedne aukcije, koja se održala u „Sava centru“. Prodavao se hotel, koji je pripadao ocu naše žive legende, pevača Đorđa Marjanovića. Aukciji je lično prisustvovao i tadašnji ministar privatizacije Aleksandar Vlahović. Đorđe je, uz pomoć prijatelja i advokata, zauzeo mesto u prvom redu sale. Dostojanstveno je ćutao. Njegov advokat je rekao šta je imao. Uzalud.
„Ko nekad u osam“… ovog puta oko podne, opet je udario aukcijski čekić.
Prodato je tuđe vlasništvo. Za otkupljene deonice stare štednje, za kikiriki, ne sećam se više. Slomljenog Đorđa iznosili smo iz svečane sale „Sava centra“ dok je ministar za privatizaciju gledao u pod.
Nismo imali mnogo uspeha. Nekoliko prodaja smo uspeli da sprečimo, nažalost isključivo fizičkim putem. Pravno, to jednostavno nije bilo moguće. Ali, ni oni se nisu proslavili svojim poštenjem : statistike govore da je od 2000 prodaja koliko se obavilo u Agenciji do danas, samo sedam bilo po zakonu.“
